Iako najveća odgovornost leži na upravi i menadžmentu koji upravlja poduzećem, bez ljudi i angažmana zaposlenika nemoguće je spasiti poduzeće. U spašavanju poduzeća treba sudjelovati cijeli tim s kojim je potrebno pojačano komunicirati u doba krize.

Komunikacija bi trebala biti:

• jasna – zaposlenici bi trebali razumjeti situaciju, načine djelovanje te zacrtane ciljeve i rješenja koja se žele postići,
• transparentna – jasno komuniciranje znači da nema skrivanja činjenica te da su svi jednako upoznati sa situacijom,
• dosljedna – iako je situacija nepredvidiva i možda se mijenja iz dana u dan, menadžment bi ipak trebao biti dosljedan u provođenju i izvršavanju onog što je komunicirao zaposlenicima,
• uključiva – pod pojmom uključive komunikacije podrazumijeva se Uspostavljanje povjerenja i razumijevanja između zaposlenika i uprave.

Specifični uvjeti komunikacije u poslovnoj krizi:

• davati jasne informacije i postići suglasnosti,
• davati trajne i aktualne informacija,
• izbjegavati kašnjenja i zavaravanja pri informiranju,
• ne izbjegavati davanje odgovora, ne dramatizirati niti ublažavati stanje,
• izbjegavati teško razumljive riječi, izraze i usporedbe.

„PR počinje kod kuće“, zato su upravo zaposlenici najbolji ili najgori PR poduzeća.

S obzirom na to da se radi o izvanrednim poslovnim uvjetima često menadžment nije uvijek spreman adekvatno reagirati može doći do potpuno krivog načina djelovanja poput:

• obeshrabrenja
• potištenosti
• pasivnosti
• jednostranog razmišljanja
• gubitka granica i mjere
• potiskivanja
• manipuliranje
• gubitak „živaca“ i nervoza u komunikaciji
• optuživanje

Poželjno je ostati hladne glave te umjesto destruktivnog ponašanja i razmišljanja pokušati biti konstruktivan, te pronaći načine djelovanja koji će potaknuti tim na akciju, na rješavanje problema, na uključivanje i dodatan angažman.